Lumboišijalgija je skup tegoba koji se mogu naći još i pod imenima išijalgija (ishialgia) i išijas. Termin lumboišijalgija odnosi se na bol u donjem delu leđa, koji se širi niz jednu (ređe obe) noge, i javlja se kao posledica upale nerva išijadikusa.
Išijadikus je najduži nerv u telu koji kreće od donjeg dela leđa, zatim se spušta niz zadnju stranu bedara i nogu. Upala išijadikusa nastaje kao posledica povrede ili pritiska koji se vrši na ovaj nerv na mestu odakle polazi (kičmeni koren).
Najčešći uzroci ove tegobe su problem s donjim delom leđa, u koje spadaju:
- lumbalna diskus hernija
- spondilostenoza (stezanje usled naslanjanja jedno pršljena na drugi)
- kičmena stenoza (suženje kičmenog kanala u donjem delu kičme)
- artritis kičme
- povrede (trauma) kičmenog stuba
- trudnoća (dugotrajno promenjeno držanje zbog promene centra teže i veće elastičnosti tetiva
- bolesti drugih organa (infekcije i tumori)
- Glavni simptom lumboišijalgije jeste bol u donjem delu leđa (lumbalnom delu). U zavisnosti od uzroka lumboišijalgije, pacijenti različito opisuju bol. Najčešće se opisuje kao jak, oštar i nagao, ali i uporan bol u donjem delu leđa. Drugi ga opisuju kao trnjenje, probadanje koje se širi od donjeg dela leđa niz jednu ili, ređe, obe noge.
- Pored bola u leđima, među glavnim simptomima su trnjenje, peckanje u nogama, stopalima ili prstima na nogama. Može se javiti i smanjena kontrola mokrenja ili pražnjenja debelog creva.
- Bol je uglavnom uporan, može biti akutni ili hronični. Pojačava se dužim stajanjem ili sedenjem, ograničava pokrete i onemogućava savijanje.
Među faktorima rizika na prvom mestu su godine. Zbog degenerativnih promena tokom života, bol u leđima se često javlja kao posledica. Lumboišijalgija se najčešće javlja kao problem između 40. i 50. godine života, upravo kao posledica ovih promena.
Na drugom mestu je stil života. Osobe koje pate od gojaznosti su u većoj meri podložne bolu u leđima zbog povećanog opterećenja koji se vrši na kičmeni stub. Dugotrajno sedenje, naročito u nepravilnom položaju može dovesti do bola u leđima, diskus hernije, pa i lumboišijalgije kao posledice.
Druge hronične bolesti takođe mogu da ubrzaju degenerativne promene kičmenog stuba, na prvom mestu dijabetes. Oba tipa dijabetesa, tip 1 i tip 2 utiču na metabolizam, pa time i na nutrijente neophodne za zdravu kičmu, diskuse i membrane.
Problemi s bolovima u leđima su veoma učestali kod trudnica. Pod uticajem promene u centru teže kao i zbog povećanog pritiska tokom trudnoće, kičmeni stub je pod većim opterećenjem i veoma često se lumboišijalgija javlja upravo kod trudnica kao posledica.
Kod najvećeg broja pacijenata nije potrebno operativno lečenje, jer se lumboišijalgija uspešno leči konzervativnim putem.
Na prvom mestu kod lečenja lumboišijalgije je smanjenje akutnog bola. Pacijentu se preporučuje kratkotrajno mirovanje, s ograničenim pokretima tokom prvih nekoliko dana od nastanka bola. S poboljšanjem stanja, pacijentu se uvode vežbe (kineziterapija) koje služe da ojačaju mišiće oko kičmenog stuba, pojačaju pokretljivost i olakšaju pritisak koji se vrši na kičmeni stub. Vežbe bi trebalo izvoditi pod nadzorom stručnog lica, u skladu sa stanjem pacijenta.
Među drugim oblicima terapije jesu oblici fizikalne terapije (elektroterapija, magnetna i ultrazvučna terapija).